Nakon što otpad odvojimo, potrebno ga je odložiti na za to predviđeno mjesto. Odvojeno prikupljeni otpad moguće je odlagati u reciklažne spremnike ili reciklažna dvorišta, dok je za ostale vrste otpada moguće otpad odložiti u za to predviđene i posebno označene kante.

Kompostiranje

Kompostiranje je najstariji i najprirodniji način recikliranja otpada. Kompostiranjem se razgrađuje biootpad, odnosno ostaci od hrane i otpad iz vrtova, voćnjaka i travnjaka, a konačni proizvod je kompost. Odlažemo li biootpad na odlagalištima u njegovoj razgradnji dolazi do oslobađanja metana, drugi najvažniji staklenički plin nakon ugljikovog dioksida (CO₂) koji je odgovoran za 2 do 3% globalnog zatopljenja.

Za proizvodnju komposta potrebno nam je podjednaka količina biootpada bogatog dušikom i ugljikom. U biootpad bogat dušikom spadaju ostaci i kore voća i povrća (osim kore pojedinih agruma, a posebno limuna, koji usporavaju kompostiranje), talog kave i čaja, pokošena trava, korov i ostaci biljaka iz vrta i uvenulo cvijeće. Lišće, usitnjeno suho granje, slama i sijeno, ostaci od orezivanja voćaka i vinove loze, piljevina i hoblovina te iglice četinara (osim ostataka crnogorice koji sadržavaju smolu i usporavaju kompostiranje) spadaju u biootpad bogat ugljikom. Za proizvodnju komposta mogu se koristiti i papirnate kutije za jaja, ljuske od jaja i kamena prašina. Najbolje je da mjesto gdje ćemo proizvoditi kompost bude na sjenovitom mjestu, u hladovini nekog stabla ili većeg grma, u izravnom dodiru s tlom kako bi mikroorganizmi nesmetano mogli djelovati na biootpad.